Autohtona Krčka Vina
KAD OTOK SAM PIŠE RECEPT
Postoje mjesta na svijetu gdje zemlja, more i vjetar toliko precizno surađuju da njihov rezultat nije moguće ponoviti nigdje drugdje. Otok Krk jedno je od takvih mjesta.
Zlatni otok — kako ga zovu još od antike — nije samo jedna klima. On je razgovor između dva svijeta: mediteranskog juga, gdje masline rastu u kršu i more odaje toplinu do kasne jeseni, i alpskog sjevera, gdje bura briše s Velebita donoseći svježinu koja lozi daje čvrstinu i karakter.
Vinogradarstvo na Krku nije nova priča. Benediktinski samostan kraj Baške već je u 11. i 12. stoljeću obrađivao vinograde na ovom tlu — na samoj Bašćanskoj ploči uklesanoj oko 1100. godine, ukrasni rub ukrašen je viticama vinove loze. Vino i Krk nerazdvojivi su najmanje toliko dugo.
Danas ta tradicija živi u dva vinogradarska srca otoka. Vrbničko polje, dolina između brežuljaka i mora na sjeveroistoku, dom je najpoznatije krčke sorte. Ali vinograde ima i oko Baške — na položajima gdje se vapnenačko tlo, morski zrak i kvarnerska svjetlost spajaju u sasvim vlastiti terroir.
Upravo u Baški, u Vinoteci Bodulier, možete kušati sve što ovaj otok zna dati — od plemenite žlahtine do gotovo zaboravljenih sorti sansigota i trojšćine. Bez da prelazite s jedne strane otoka na drugu. Sve na jednom mjestu, uz priču koja ide uz svaku čašu.
PLEMENITA I SAMO NAŠA
Njeno ime dolazi od stare slavenske riječi. Žlahten — plemenit. I teško je zamisliti prikladniji naziv za vino koje raste jedino na ovom otoku.Vrbnička žlahtina uspijeva isključivo u Vrbničkom polju, udolini koja se prostire na nešto više od 200 hektara na sjeverozapadnoj strani Vrbnika. No žlahtina nije samo Vrbnik. Katunar Estate Winery uzgaja je i na položaju Supele kraj Baške — nedaleko od crkvice sv. Lucije u Jurandvoru gdje je pronađena Bašćanska ploča, na istom tlu koje je benediktinski samostan obrađivao još u 11. stoljeću. To vino nosi ime Sveta Lucija — i svaka boca u sebi nosi tisuću godina povijesti.
Specifična dolina u podnožju brežuljaka i mora spaja mediteransko bilje s morskim i planinskim zrakom. Ta kombinacija čini položaj briljantnim za lozu koja samo ovdje daje tako posebne okuse i arome.
U čaši, Žlahtina je elegantno suzdržana. Blijedo žute do slamnatožute boje, mineralna i svježa, s diskretnim aromama smilja, mente i voska — ona nije vino koje vrišti. Ona je vino koje šapuće. A tko zna slušati, čut će more, kamen i vjetar.Žlahtinu ne trebate tražiti diljem otoka. U Vinoteci Bodulier u Baški možete kušati etikete svih krčkih vinara — od Zlatne Vrbničke do Svete Lucije — i otkrivate kako ista sorta, s različitih položaja, može pripovijedati sasvim različite priče.
VINO KOJE JE UMALO NESTALO
Zimi 2003. jedan vinar iz Vrbnika hodao je kroz vinograd na Puntarskoj Krasi. Snijeg, gola loza, niti lista ni grozda. Pokraj njega koračao je stari gospodin koji je lupkao štapom po svakoj trsci i govorio mu: ovo je sansigot.
Tako je Ivica Dobrinčić iz vinarije Šipun, uz pomoć starih domaćih vinogradara, pronašao loze sansigota i godinama ih cijepljenjem razmnožavao dok nije stvorio vlastiti vinograd.
Sansigot — zvan i sušćan — autohtona je hrvatska sorta crnog grožđa čija distribucija kreće s Kvarnera prema zadarskom arhipelagu. Ime je dobila prema otočiću Susku, onom piješčanom komadu Jadrana gdje je nekada 80% površine bilo pod vinogradima. Sansigot je bio njihovo vino — vino pijeska, vjetra i morske soli. Danas raste na Krku, u Vrbničkom polju, a u čaši se prepoznaje odmah.
Mirisne asocijacije upućuju na crne višnje, kupine i crni ribiz, ali i suptilne cvjetne note koje se postupno otkrivaju. Zanimljivu notu daje mu odležavanje u barrique bačvama od slavonskog i francuskog hrasta kroz 7 do 8 mjeseci. Lagano, ali karakterno. Godišnje nastaje samo oko dvije tisuće boca.
U Baški ga možete pronaći u Vinoteci Bodulier — bez traženja po vinskim kartama. Samo zatražite čašu i recite da vas zanima priča iza etikete.
POVRATAK IZ ZABORAVA
Postoje vina koja su gotovo umrla. Ne metaforički — doslovno. Trojšćina je jedna takva priča.
Podrijetlo trojišćine nije sa sigurnošću utvrđeno. Smatra se autohtonom sortom otoka Suska, a osim tamo, najviše se nekada uzgajala na susjednom Malom Lošinju — prema podacima iz 1951., čak 30 posto svih crnih sorti na Malom Lošinju bila je trojišćina. Zatim je gotovo nestala — skrivena u kupažama, zaboravljena u starim vinogradima, zapisana jedino u Zelenoj knjizi: Hrvatske izvorne sorte vinove loze.
Ivica Dobrinčić iz vinarije Šipun uz pomoć starih domaćih vinogradara najprije je na terenu detektirao preostale loze trojišćine, a potom ih cijepljenjem uspio razmnožiti u vlastitim nasadima. Petnaest godina rada. Za vino koje danas postoji jedino u jednoj vinariji, na jednom otoku.
Zanimljiva je i sortno: grožđe izgleda poput crnog, no boja kožice bobica tako je sramežljiva da od nje nije moguće napraviti tamnije vino od ružičastog. Prirodni rosé — jer tko smo mi da je mijenjamo.
Dijelom macerirana, nježna i svježa, s voćnim aromama lubenice, maline i crvenog grejpa. Trojišćina Šipun proglašena je najboljim rosé vinom s područja Istre i Kvarnera na Vinart Grand Tasting festivalu u Zagrebu.
Pijte je uz pršut, uz šparoge, uz zalazak sunca iznad Baške. I dok je pijete, znajte: taj gutljaj gotovo nije postojao. Netko ga je vratio u život — a vi ga možete pronaći upravo ovdje, u srcu Baške, u Vinoteci Bodulier.