BAŠKA — MJESTO NA KRAJU CESTE, NA POČETKU SVEGA

Kad vozite prema Baški, dogodi se nešto neočekivano.
Cesta se penje, vijuga, prolazi kroz surovi krajolik kamena i bure — a onda, iznenada, na prijevoju Treskavac, zemlja se otvori. Pred vama se pojavi dolina. More. Plaža duga dva kilometra obojena bojama koje ne izgledaju stvarno. Kao da ste cijelo vrijeme vozili prema rubu otoka i pronašli — ne kraj, nego početak.
Baška leži na jugoistočnom dijelu otoka Krka. Smještena u zaštićenoj uvali, okružena brdima koja je čuvaju od sjevera, okrenuta prema Velebitu i otocima na horizontu. Lokalni je zov uvijek glasio da je Baška mjesto na kraju svijeta — a oni koji je jednom posjete znaju da to nije opis usamljenosti. To je opis slobode.

ZEMLJA STARIJA OD PAMĆENJA

Baška nije turistička izmišljotina. Ovo je zemlja koja pamti.
Ove su špilje i brda bila nastanjena još u prapovijesti. Kasnije su tu živjeli Iliri, etnička skupina Liburni, koji su gradili svoja naselja na uzvisinama iznad mora. Rimljani su gradili ovdje. A negdje oko 1100. godine, u maloj crkvi svete Lucije u obližnjem Jurandvoru, benediktinski monasi uklesali su u bijeli vapnenac trinaest redaka glagoljice — i stvorili Bašćansku ploču, najstariji pisani dokument na hrvatskom jeziku. Krsni list jednog naroda, pronađen nekoliko koraka od bašćanske plaže.
Na rubu vinograda kraj crkve raste žlahtina — ista sorta koja je rasla na otoku dok su te retke klesali.

SUHOZIDI I CVJETASTE OVČARE

Iznad Baške, na kamenitim platoima koji gledaju prema moru, stoje mrgari — kompleksne cvjetaste ovčare od suhozida, složene bez ijedne mrve vezivnog materijala, samo kamen na kamen. Služile su za razvrstavanje ovaca različitih vlasnika. Izgledaju poput kamenih cvijetova viđenih iz zraka.
Takve ovčare postoje na samo tri mjesta na cijelom svijetu: u Walesu, na Islandu i ovdje, iznad Baške.
Negdje u tim istim kamenjarima, između mrgara i mora, autohtona krčka ovca i danas pase bilje natopljeno morskom soli — i daje mlijeko od kojeg nastaje sir kakav ne možete pronaći nigdje drugdje.

TURISTIČKA TRADICIJA KOJA JE STARIJA OD BAKINE BAKE

Malo tko zna da Baška ima jednu od najdužih turističkih tradicija na cijelom Jadranu. Već 1904. godine osnovano je Društvo za poljepšanje grada. Dvije godine kasnije otvoren je prvi hotel. A 1908. otvoreno je prvo kupalište na otoku Krku — dok su mnoga danas slavna odredišta još uvijek bila ribarskim selima.
Prve goste donijeli su Česi, zaneseni pričama praškog novinara Emila Geistlicha koji je Bašku otkrio i zaljubio se u nju. Baščani su mu zahvalili — podigli su mu spomenik uz plažu. Jer ovdje se pamti tko je volio ovo mjesto.

BURA, MORE I MIRNA POSLIJEPODNEVA

Baška nije lugar za žurbu. Uvala ima vlastiti ritam — sporiji od ostatka svijeta, primjereniji kavi koja se hladi, razgovoru koji nema kamo, pogledu koji luta prema pučini.
Bura ovdje ne plaši — ona čisti. Čisti nebo, čisti zrak, čisti misli. A kad prođe, ostavi za sobom kristalnu tišinu i more koje izgleda kao da je netko upravo ispeglao.
Upravo u takvim trenucima, u uličici staroga dijela Baške, u Vinoteci Bodulier, ima smisla sjesti. Naručiti čašu žlahtine. Uzeti fetu pršuta i komad sira. Umočiti kruh u maslinovo ulje i med.
I shvatiti da ste, bježeći na kraj otoka, pronašli nešto što se teško opisuje, a lako prepoznaje.
Dom.